www.udruzenjeknjizarasrbije.org.rs

"Knjižar" br.62

KNJIŽAR" BIRO & EXPO MAGAZINE - BROJ 62; godina XVI, Valjevo, proleće 2016.




SADRŽAJ KNJIŽAR 62 • Proleće 2016

AKTIVNOSTI UDRUŽENJA

  • Uspešna organizacija, masovna poseta
  • SAJMOVI

  • Uspeh uprkos preprekama
  • Success Despite the Obstacles
  • Druženje na Prinčevskim ostrvima
  • PREZENTACIJE

  • Svečano otvaranje novog objekta
  • Novi kvalitet za novu sezonu
  • Knjižarski posao
  • Vrhunska ponuda za školsku sezonu
  • Nove kolekcije rančeva i redizajnirane kolekcije svezaka
  • Bezbednost na prvom mestu
  • Povratak španskog Gabola, novi prostor i energija
  • JUBILEJI

  • Umetnost je opstati i trajati
  • PREDSTAVLJAMO

  • Piramide u modernom ruhu
  • Osmeh sa mirisom nostalgije
  • Smena generacija na čelu Nikom-a
  • Upornost i istrajnost - tajna uspeha
  • Deca zaslužuju da pišu najkvalitetnijim priborom
  • VESTI IZ SVETA

  • Srpska oaza usred Toronta
  • VESTI IZ REGIONA

  • Knjiga na Škveru
  • NAGRADE ISPA

  • Awards 2016
  • NOVOSTI

    NOVE TEHNOLOGIJE

  • Tamna strana interneta
  • KNJIŽEVNE NAGRADE

    NOVO U KNJIŽARSKOM IZLOGU

    BIBLIOTERAPIJA

  • Pohvala gluposti
  • ISTORIJSKO-KNJIŽEVNA ČITANKA

  • Parnaso-simbolička poezija
  • PRETPLATNICI

    SEĆANJA

    REKLAME U OVOM BROJU


    ISPA - NAGRADE NAJINTERESANTNIJIM PROIZVODIMA

    Već tradicionalne nagrade koje dodeljuje ISPA – Međunarodno udruženje novinara knjižarske branše, dodeljene su na svečanoj ceremoniji na sajmu Paperworld. Novinari iz svih krajeva sveta, uključujući i tim časopisa „Knjižar“, nagradili su proizvođače koji svojom inovativnošću i tehnološkim napretkom unapređuju celokupnu industriju pisaćeg pribora i kancelarijskog i školskog materijala. Predsednik ISPA-e, gospodin Giarezzo Petro, uručio je nagrade dobitnicima na svečanom koktelu održanom u prostoru Paperworld Academy hale 3.0.

    Kategorija pisaćeg priboraVision Calligrafy, kompanija Schreibgeräte Online, Nemačka

    Kategorija kancelarijskog materijalaFermangoli, kompanija Balma Italija

    Kategorija IT: Desktop Desk, kompanija SKE, Japan.

    Kategorija knjižarskih proizvoda: Why Not, kompanija D&D Team, Švajcarska.

    Kategorija školskog programa: Havo Creall, kompanija Havo, Holandija.

    Najbolji dizajn: Luctra, kompanija Sustainable Society, Nemačka.


    Istanbul 2016. - USPEH UPRKOS PREPREKAMA

    Turbulentna politička dešavanja koja su zahvatila Tursku, ipak nisu zaustavila knjižare da se po dvadeset drugi put okupe u prelepom Istanbulu, i predstave svoje proizvode domaćoj i inostranoj publici. Istanbulski sajam pisaćeg, školskog i kancelarijskog pribora, održan je od šestog do desetog aprila tekuće godine u organizaciji Udruženja knjižara Turske, TUKID-a, u već dobro poznatom prostoru sajma CNR.

    Sajam je održan na nešto manjoj površini u odnosu na prošlu godinu, ali broj izlagača i posetilaca nije se drastično smanjio. Oko dvadeset hiljada kupaca došlo je sa svih strana sveta kako bi videli najnoviju ponudu turskih, evropskih i svetskih izlagača. Sa oko dvadeset hiljada posetilaca, i dvesta izlagača, ova manifestacija knjižarske branše, ostaje treća po veličini u svetu. Osim celokupnog asortimana koji je neophodan jednoj modernoj knjižari, deo sajma je predstavio novine u svetu štampača, tonera i fotokopir mašina.

    Na ovoj manifestaciji, u centru pažnje bile su velike turske kompanije, koje su predstavile proizvode iz domena školskog i pisaćeg pribora, gift i kancelarijskog programa, kao i kraft materijala. Kao i na ostalim svetskim sajmovima, najveći deo ponude činio je licencni program, naročito u Frozen, Winx, Disney i Barbie, motivima, pa se može zaključiti da pomama za ovom vrstom robe ne jenjava. Stranim kupcima turski program je sve zanimljiviji, naročito kada se u obzir uzme činjenica da je temeljnom inspekcijom utvrđeno da 96 odsto knjižarske robe proizvedene u Turskoj odgovara visokim evropskim standardima.

    U odnosu na prethodne godine, bilo je mnogo više proizvoda iz kraft industrije, kako za decu, tako i za odrasle, a sve su popularniji i eco friendly proizvodi, poput svezaka proizvedenih  od papira koji je zbog svojih ekoloških specifikacija za pedeset odsto lakši od standardnog. Takođe, svoje proizvode predstavile su i kompanije koje se bave dekoracijom i uređenjem prostora, poput proizvođača tapeta i ukrasa, što još jednom pokazuje da knjižarstvo više nije ograničeno samo na pisaći i školski pribor.

    Iako je sajam privukao mnoštvo posetilaca iz zemalja poput Rusije, Ukrajine, Bugarske, Holandije i mnogih drugih, malo je bilo posetilaca iz Srbije, što se može objasniti sve prisutnijim strahom od putovanja u zemlje bliskog istoka. Naredni sajam održaće se sledeće godine u isto vreme, a mi se nadamo da će iz Srbije, osim većeg broja posetilaca, pristići i kompanije koje će svoje proizvode predstaviti na ovoj manifestaciji.

    Istanbul

    Najveći grad Evrope, zvanično broji petnaest miliona stanovnika, dok ih zapravo ima još koji milion više, dom je mnogobrojnim kulturno-istorijskim spomenicima, od kojih su nezaobilazne Aja Sofija (Sveta Sofija) i Sultan Ahmetova (Plava) Džamija, koje gledaju jedna na drugu i koje deli prelepi park. U blizini se nalazi i Veliki Bazar, na kom se može pazariti sve, od ekskluzivne garderobe, preko zlata, pa do primamljivih turskih poslastica uz nezaobilazno cenkanje. Trg Taksim u istoimenom delu grada najveća je turistička četvrt sa mnoštvom  prodavnica, restorana, kafića, klubova i poslastičarnica, a ko ima afinitete prema kulinarstvu, ne bi trebalo da zaobiđe pijacu začina. Istanbul je idealan za šoping, u njemu je bezbroj malih, porodičnih radnji, ali i modernih, evropskih tržnih centara. Jedini problem ovog grada je saobraćaj za koji treba imati debele živce. Do Istanbula se može stići redovnim autobuskim linijama sa BAS-a, kao i avionskim sa aerodroma Nikola Tesla.


    TAMNA STRANA INTERNETA

    Već smo se pomirili sa činjenicom da internet vlada našim životima. Od ispijanja jutarnje kafice uz listanje novosti na Fejsu, preko plaćanja računa, kupovine, pa i traženja partnera, interenet se umešao u sve. Međutim, kao i stvaran život, internet ima svoju tamnu stranu gde hakeri vrebaju, čekajući trenutak nepažnje korisnika kako bi im ukrali neprocenjivu privatnost.

    Prosečnog internet korisnika u Srbiji karakteriše razmišljanje koje bi išlo ovako nekako: „Šta oni mene ima da hakuju, šta je to pa tako vredno na mom Fejsu, neće mene sigurno“. Međutim, detalji o kretanju, slike sa odmora, lista prijatelja, a najvažnije od svega - lozinke, za hakere predstavljaju pravo blago.

    Pored internet mreže koju koristimo svaki dan, postoje još dve, deep web (duboka mreža) i dark web (mračna mreža). Deep web je skladište svih onih informacija kojima se ne može pristupiti preko pretraživača, kao što su komentari na forumima, sajtovima, sadržaji koji se plaćaju i slično. Prema istraživanju britanskog Gardijana, pretraživači pokrivaju samo 0,03 odsto internet sadržaja, dok se sve ostalo nalazi na deep web-u. U okviru te ogromne, duboke internet mreže nalazi se dosta manja, mračna mreža, koja je bukvalno, kao što joj ime kaže - mračna. Na njoj se može kupiti sve što je nelegalno – droga, oružje, ali i informacije. Na sajtovima mračne mreže, hakeri prodaju privatne informacije sa naloga koje su probili, ili nude svoje usluge potencijalnim kupcima, a kako je mračnom internetu prilično lako pristupiti, hakeri svakodnevno primaju brojne narudžbine. Da li je to ostavljeni partner koji zbog ljubomore želi pristup Fejsbuk nalogu ili lopov koji prati kretanje potencijalnih žrtvi, haker za određenu sumu novca isporučuje željene podatke. Kako se privatni podaci ne bi našli na nekom od sajtova mračne mreže, bitno je razumeti šta je hakovanje i kako se zaštititi.

    Hakeri i virusi – stalna opasnost

    Izraz haker nastao je devedesetih godina, i označavao je vrhunskog softverskog programera koji je umeo da pristupi kodovima konkurencije i tako stekne prednost u biznisu, što naravno nije legalno, ali za sobom nije ostavljalo prave žrtve. Kako je vreme odmicalo, neki hakeri su se izveštili u probijanju privatnih lozinki i krađi informacija, te se taj izraz danas koristi za sve one koji vrše nelegalne radnje na internetu.

    Prvo mesto među hakerskim oruđem zauzimaju virusi. Postoji preko 100.000 poznatih virusa, a svaki dan se pojavljuju novi. Virusi su programi dizajnirani tako da nanesu štetu računaru i odobre pristup napadaču. Kriju se u atačmentima, svetlećim linkovima na sumnjivim sajtovima, ili su maskirani u igrice ili druge programe. Mnogi ljudi u Srbiji nasedaju na agresivno upozorenje „vaš telefon je zaražen virusom“, a ironija je da se baš u tom linku krije virus koji za trenutak krade i uništava sve informacije. Da bi se virusi odbili, potrebno je imati dobar anti-virus program, koji će prepoznavati zlonamerne fajlove i automatski ih brisati iz računara. Uz antivirus, bitno je nikada ne isključivati firewall, sistem programa dizajniran tako da spreče neovlašćeni ulazak na privatnu mrežu, a u odbrani od hakera pomaže i spam blocker, program koji sumnjivoj pošti ne dozvoljava ulazak u virtuelno sanduče.

    Lozinke na udaru

    Verovatno svi koji će pročitati ovaj tekst koriste iste lozinke za više naloga, jer, teško je zapamtiti po jednu šifru za svaku društvenu mrežu, privatan, poslovni mejl, naloge na raznim sajtovima. Na mnogim velikim sajtovima, uključujući LinkedIn, hakeri su probili zaštitne zidove i došli do korisničkih imena i lozinki koje su u većini slučajeva otvarale profile i na drugim društvenim mrežama. Naročito je opasno ako napadači dođu do lozinke elektronske pošte, jer se sa njega sve ostale lozinke mogu resetovati. Pošto je zaista teško zapamtiti taj beskrajan broj lozinki, programeri su se dosetili da kreiraju sigurne aplikacije koje će pamtiti šifre umesto nas, međutim, ni one nisu stoprocentno bezbedne ukoliko se koriste on line. Takođe, trebalo bi izbegavati šifre poput password, 123456, qwerty, datuma rođenja, imena i prezimena, jer će baš to biti prvi pokušaji hakera. Da bi lozinka bila visoke bezbednosti, u sebi mora sadržati više od deset karaktera, velika i mala slova i brojeve.

    Retko ko danas ne poseduje neki od mobilnih uređaja poput pametnog telefona ili tableta koji nose svuda sa sobom, i usput „love“ otvorene wi-fi mreže. Javni wi-fi, poput onog u kafićima, parkovima ili trolejbusima, dostupan je velikom broju ljudi u isto vreme, a kako se informacije sa mobilnih uređaja prenose radio talasima do rutera, vrlo ih je lako presresti  adekvatnim softverima. Neki hakeri čak kreiraju lažni besplatni wi-fi, koji često nosi naziv Free internet, i kada se korisnik na njega uloguje, praktično je sam predao informacije napadaču. Najbolja zaštita od ovakvih napada je izbegavanje besplatnog interneta na javnim mestima, ali kako je u modernim vremenima to praktično nemoguće, sledeća opcija je instaliranje VPN-a (Virtual Private Network). VPN je sistem koji prisutup internetu čini bezbednim tako što šifrira informacije koje putuju do rutera, čineći ih bezvrednim za napadača. Međutim, ova usluga uglavnom nije besplatna te se malo korisnika odlučuje za nju.

    Bezbednosna zaštita

    Velike kompanije, kao što su Google, Twitter, Microsoft, Dropbox, nude 2FA (two step authentication) uslugu. To je ona iritantna poruka koju dobijemo na telefon ili mejl svaki put kada lozinku ukucamo na novi računar, a koju većina korisnik ignoriše, gde nam, na primer Google traži potvrdu indentiteta. Ovaj sistem se može podesiti tako da prilikom logovanja na novi računar od korisnika traži specijalnu lozinku i bezbednosno pitanje pre nego što dopusti ulazak u fajlove, međutim, kako sve to iziskuje vreme, mnogi korisnici se odlučuju za deaktiviranje ove opcije, što opet, naloge ostavlja ranjivim za napad.

    Bezbednosna pitanja kojim se štite nalozi nisu naročito bezbedna ukoliko se odgovori mogu naći na društvenim mrežama. Džabe pitanje „koje je devojačko prezime moje majke“ ukoliko ta ista majka ima fejsbuk profil sa čuvenim „ex“ prezimenom, ili „kada mi je rođendan“ ako je to prva informacija dostupna na profilu bilo koje društvene mreže. Sigurnosna pitanja moraju biti takva da se njihovi odgovori ne mogu pronaći u Google pretrazi.

    Neopreznost se skupo plaća, a čest je slučaj krađe podataka koji zapravo nije krađa. Kada prosečan korisnik reši da proda neki od svojih uređaja, ne posveti se brisanju poverljivih informacija sa hard diska i tako ostavlja osetljive podatke u rukama novog vlasnika, koji možda baš i nije dobronameran. Nije dovoljno samo poslati sve fajlove u recycle bin. Potrebno je instalirati posebne softvere namenjene čišćenju uređaja od svih informacija jer samo u tom slučaju slike, lozinke i video snimci neće doći u ruke neznanca.

    Pišući ove redove, dva puta sam reinstalirala anti-virus program, pregledala da li je firewall u funkciji, promenila šifre na mejl nalozima. Strah od krađe informacija svakako je osnovan, ali ipak, ne bi trebalo da se pretvori u paranoju. Internet je sredstvo koje nam daje mogućnosti o kojima generacije pre nas nisu mogle ni da sanjaju, pa ga kao takvo treba iskoristiti. Ipak, osetljive informacije treba čuvati, baš kao što se u životu čuvaju opipljive vrednosti – pažljivo i s merom.