"Knjižar" br.54

KNJIŽAR" BIRO & EXPO MAGAZINE - BROJ 54; godina XIV, Valjevo u proleće 2014.




Aktivnosti udruženja - Društvo malo, ali odabrano

Tradicionalni Susreti klnjižara održani su u Zrenjaninu u hotelu "Vojvodina" od trećeg do petog aprila tekuće godine. S obzirom na to da Udruženje knjižara ove godine slavi veliki jubilej - dvadset godina od osnivanja, poseta je bila daleko manja od očekivane, ali to nije sprečilo one koji su se odazvali da uživaju u dobrom društvu, zanimljivostima grada i okoline i odličnom muzičkom programu obe večeri trajanja Susreta.


Razgovor sa povodom - Sve dobre knjige na jednom mestu

Pre svega pet godina, tačnije 2009., u centru Beograda, izdavačka kuća "Laguna" je otvorila "Delfe", svoju prvu knjižaru. Danas su "Delfi" najveći knjižarski lanac u Srbiji i regionu koji je lancem svojih knjižara preplavio teritoriju cele Srbije, omogućivši, posle mnogo godina, ljubiteljima pisane reči da do knjige dolaze kupovinom u knjižari u neposrednoj blizini. I ne samo to. "Delfi" knjižare postaju kultna mesta gde se ljudi susreću, nalaze, prepoznaju i druže...


Prezentacije

Nove linije školskih torbi; Uvek inovativni; Odlična ponuda pred sezonu; Za povratak u školu; Punom parom u novu sezonu; I novine i tradicijaČ Brend koji vas pokreće; Rančevi za najmlađe


SAJMOVI - Nove ideje za nove poslove

~


Predstavljamo

Sabiranje i množenje - formula uspeha, Admiral s busolom, Velika ljubav prema knjižarstvu, Duh tradicije, Optimizmom protiv nevolja


Tema broja - Školski pribor


Istorijsko-književna čitanka - O Bogdanu Popoviću - ekspresija impresije

Još na početku veka, pokrećući Srpski književni glasnik, njegov osnivač i urednik Bogdan Popović isticao je kako našim piscima ne nedostaje ni volje za pisanje, ni dara, nego obrazovanja i discipline. Čitavog života nastojao je da u srpsku književnost uvede više obrazovanja i više spisateljske discipline. To je bio njegov osnovni cilj i on ga je dobro ispunio, kao univerzitetski profesor, kao kritičar i urednik časopisa...


Nove tehnologije - Društvene mreže kao saveznici knjižarima

Sa slobodom bi se moglo reći da u drugoj deceniji dvadeset prvog veka društvene mreže apsolutno gospodare svetom. Čovečanstvo je na globalnom nivou postalo zavisno od komunikacije putem računara, tableta, "pametnih" telefona, pa je jutarnja kafica kod komšinice zamenjena četovanjem na Facebook-u, a šetnja gradom listanjem slika na Istigram-u. Velike polemike vode se na temu da li je ovaj trend dobar ili ne, ali jedno je sigurno - na društvenim mrežama ne mora se gubiti vreme, naprotiv, one se mogu iskoristiti za unapređenje poslovanja velikih kompanija, malih i srednjih preduzeća, reklamiranje proizvoda, promovisanja brendova. Potrebno je samo malo znanja i informisanosti da bi se društvene mreže pretvorile u velikog saveznika u borbi za tržište...


Književne nagrade

"Vitalova" nagrada "Zlatni suncokret" Milošu Latinoviću za roman "Sto dana kiše"

Dobitnici Međunarodne književne nagrade Ana Frank za 2014. godinu: Miodrag Jakšić, Marija Todorova i Božidar Prosenjak

Dodeljene nagrade "Pečat vremena" za književnost, nauku i društvenu teoriju za 2013. akademiku i istoričaru Vasiliju Krestiću i književniku Ivanu Negrišorcu

Dejanu Iliću nagrada Branko Miljković za zbirku pesama "Katastar"


Biblioterapija - Baš me briga

"Ako zaviriš u svoje srce i ne nađeš tamo ništa loše, zbog čeka onda brineš. Nemaš čega da se plašiš."

Konfučije

“Baš me briga!!!” Tek tako, odjednom, u onim “svaštarijum” fazama, kad čovek misli o svemu pomalo, a ni o čemu konkretno, shvatim da tu čuvenu srpsku poštapalicu, ne samo da dugo nisam izgovorila, nego nisam ni čula od drugih. U početku sam mislila da se to samo meni događa: u poslednje vreme često sam puna nekog nejasnog, slobodnolebdećeg osećaja nelagodnosti, straha i briga. Pojave se niotkud, bez nekog konkretnog i povoda i ophrvaju mi um i duh, čineći ih skučenim, neprijemčivim za drugačija osećanja. Ne mogu da ih odgurnem, odbacim, odstranim. Ne mogu da izgovorim to oslobađajuće “Baš me briga”.
I onda mislim kako sam ranije bila bezbrižnija, ali i čvršća, bodrija, spremnija da se oduprem naletima teskobnih misli. Zagledam se u odraze tuđih pogleda i lica nepoznatih ljudi koje slučajno susrećem i i čini mi se da su i oni zgužvani, isceđeni i posiveli, sa tragovima onih teških dubokih bora čije putanje jasno ukazuju na izvore i poreklo. A onda, u kontaktima s drugima, dobijam neopozivu potvrdu da se mnogi osećaju slično, neki čak i mnogo lošije. Ili bar dramatičnije od mene opisuju svoja stanja. Neka velika nervoza i strepnja se raširila. Postala masovna pojava. Kao novi modni trend. Ili kao savremeni stil življenja. Natkrilila se nad nama kao ogromni preteći oblak iz kog samo što se nije obrušio potop biblijskih razmera. Zaplašeno gledamo u budućnost. I vajkamo se kako smo nekad bili vedriji, spokojniji, opušteniji, nasmejaniji. Kako smo samo često, punim ustima, sočno izgovarali “Baš me briga!”
Brigu svoju brinem
Neozbiljno bi bilo reći da razloga za brigu nema. Šta više, lista bi bila podugačka – od onih svakodnevnih (kako stići na posao, preživeti nemoguće zahteve šefa, platiti račune, nahraniti porodicu, obuzdati hirovite potomke, izbeći histeričnu komšinicu u liftu), pa do onih „strateških“ (hoće li nas ipak zakačiti neki asteroid, usisati neka crna rupa, najavljuju li klimatske promene sudnji dan ili ćemo ipak nekim novim međusobnim obračunom na nivou ljudske vrste sami sebe istrebiti). Naravno, u strateške razloge za trajno negovanje brige svakako se moraju ubrojati i česte promene društvenih prilika u zemlji u kojoj je već dugo jedino pravilo da nema pravila. Pa, ako si kojim slučajem uspeo da omrkneš bez briga, za buđenje su ti zagarantovane – makar u formi kratkih vesti – koliko da ne izađeš osmehnuto nespreman među brižne sugrađane iz čijih pogleda varniče s mukom zauzdavane tegobne misli...

Stana Šehalić
iz teksta "Baš me briga",
časopis "Knjižar"